Ključne činjenice
Između 2015. i 2050. udio svjetske populacije starije od 60 godina gotovo će se udvostručiti s 12% na 22%.
Do 2020. broj ljudi u dobi od 60 i više godina premašit će broj djece mlađe od 5 godina.
Godine 2050. 80% starijih ljudi živjet će u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Tempo starenja stanovništva mnogo je brži nego u prošlosti.
Sve se zemlje suočavaju s velikim izazovima kako bi osigurale da su njihovi zdravstveni i socijalni sustavi spremni maksimalno iskoristiti ovu demografsku promjenu.
Pregled
Ljudi diljem svijeta žive sve duže. Danas većina ljudi može očekivati da će doživjeti svoje šezdesete i više. Svaka zemlja na svijetu doživljava rast i veličine i udjela starijih osoba u stanovništvu.
Do 2030. 1 od 6 ljudi u svijetu imat će 60 ili više godina. U ovom trenutku udio stanovništva u dobi od 60 i više godina povećat će se s 1 milijarde u 2020. na 1,4 milijarde. Do 2050. svjetska će se populacija ljudi u dobi od 60 i više godina udvostručiti (2,1 milijarda). Očekuje se da će se broj osoba u dobi od 80 ili više godina utrostručiti između 2020. i 2050. i dosegnuti 426 milijuna.
Dok je ovaj pomak u distribuciji stanovništva zemlje prema starijoj dobi – poznat kao starenje stanovništva – započeo u zemljama s visokim dohotkom (na primjer, u Japanu 30% stanovništva već ima više od 60 godina), sada je nisko i srednje dohodovne zemlje koje doživljavaju najveće promjene. Do 2050. dvije trećine svjetske populacije starije od 60 godina živjet će u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Objašnjeno starenje
Na biološkoj razini, starenje je rezultat utjecaja nakupljanja raznih molekularnih i staničnih oštećenja tijekom vremena. To dovodi do postupnog smanjenja tjelesne i mentalne sposobnosti, rastućeg rizika od bolesti i konačno smrti. Ove promjene nisu ni linearne ni dosljedne i samo su labavo povezane s dobi osobe u godinama. Raznolikost koja se vidi u starijoj dobi nije slučajna. Osim bioloških promjena, starenje je često povezano s drugim životnim prijelazima kao što su odlazak u mirovinu, preseljenje u prikladniji smještaj i smrt prijatelja i partnera.
Uobičajena zdravstvena stanja povezana sa starenjem
Uobičajena stanja u starijoj dobi uključuju gubitak sluha, kataraktu i refrakcijske pogreške, bol u leđima i vratu i osteoartritis, kroničnu opstruktivnu bolest pluća, dijabetes, depresiju i demenciju. Kako ljudi stare, veća je vjerojatnost da će doživjeti nekoliko stanja u isto vrijeme.
Stariju životnu dob karakterizira i pojava nekoliko složenih zdravstvenih stanja koja se obično nazivaju gerijatrijski sindromi. Često su posljedica višestrukih temeljnih čimbenika i uključuju slabost, urinarnu inkontinenciju, padove, delirij i dekubituse.
Čimbenici koji utječu na zdravo starenje
Duži život sa sobom donosi prilike, ne samo za starije ljude i njihove obitelji, već i za društva u cjelini. Dodatne godine pružaju priliku za bavljenje novim aktivnostima kao što su daljnje obrazovanje, nova karijera ili dugo zanemarena strast. Stariji ljudi također doprinose na mnogo načina svojim obiteljima i zajednicama. Ipak, opseg ovih mogućnosti i doprinosa uvelike ovisi o jednom čimbeniku: zdravlju.
Dokazi sugeriraju da je udio života u dobrom zdravlju ostao uglavnom konstantan, što implicira da su dodatne godine u lošem zdravlju. Ako ljudi mogu doživjeti ove dodatne godine života u dobrom zdravlju i ako žive u poticajnom okruženju, njihova sposobnost da rade stvari koje cijene malo će se razlikovati od sposobnosti mlađih osoba. Ako u tim dodanim godinama dominira pad fizičkih i mentalnih sposobnosti, implikacije za starije ljude i društvo su negativnije.
Iako su neke varijacije u zdravlju starijih ljudi genetske, većina je posljedica fizičkog i društvenog okruženja ljudi – uključujući njihove domove, susjedstva i zajednice, kao i njihovih osobnih karakteristika – poput spola, etničke pripadnosti ili socioekonomskog statusa. Okruženje u kojem ljudi žive kao djeca – ili čak kao fetusi u razvoju – u kombinaciji s njihovim osobnim karakteristikama, ima dugoročne učinke na njihovo starenje.
Fizičko i društveno okruženje može utjecati na zdravlje izravno ili putem prepreka ili poticaja koji utječu na mogućnosti, odluke i zdravstveno ponašanje. Održavanje zdravog ponašanja tijekom cijelog života, osobito uravnotežena prehrana, redovita tjelesna aktivnost i suzdržavanje od pušenja, doprinose smanjenju rizika od nezaraznih bolesti, poboljšanju fizičkih i mentalnih sposobnosti i odgađanju ovisnosti o skrbi.
Podržavajuće fizičko i društveno okruženje također omogućuje ljudima da rade ono što im je važno, unatoč gubicima sposobnosti. Dostupnost sigurnih i pristupačnih javnih zgrada i prijevoza, te mjesta koja su laka za hodanje, primjeri su poticajnog okruženja. U razvoju javnozdravstvenog odgovora na starenje, važno je ne samo uzeti u obzir individualne pristupe i pristupe okoliša koji umanjuju gubitke povezane sa starijom dobi, već i one koji mogu ojačati oporavak, prilagodbu i psihosocijalni rast.
Izazovi u odgovoru na starenje stanovništva
Ne postoji tipična starija osoba. Neki 80-godišnjaci imaju fizičke i mentalne sposobnosti slične mnogim 30-godišnjacima. Drugi ljudi doživljavaju značajan pad sposobnosti u mnogo mlađoj dobi. Sveobuhvatan javnozdravstveni odgovor mora se pozabaviti ovim širokim rasponom iskustava i potreba starijih ljudi.
Raznolikost koja se vidi u starijoj dobi nije slučajna. Velik dio proizlazi iz fizičkog i društvenog okruženja ljudi i utjecaja tih okruženja na njihove mogućnosti i zdravstveno ponašanje. Odnos koji imamo s okolinom iskrivljen je osobnim karakteristikama kao što su obitelj u kojoj smo rođeni, naš spol i etnička pripadnost, što dovodi do nejednakosti u zdravlju.
Često se za starije ljude smatra da su slabi ili ovisni i da predstavljaju teret društvu. Stručnjaci u javnom zdravstvu i društvo u cjelini trebaju se pozabaviti ovim i drugim stavovima koji se odnose na starenje, a koji mogu dovesti do diskriminacije, utjecati na način na koji se razvijaju politike i mogućnosti koje stariji ljudi imaju da dožive zdravo starenje.
Globalizacija, tehnološki razvoj (npr. u prometu i komunikacijama), urbanizacija, migracija i mijenjanje rodnih normi izravno i neizravno utječu na živote starijih osoba. Javnozdravstveni odgovor mora uzeti u obzir ove trenutne i predviđene trendove i u skladu s tim oblikovati politike.
odgovor SZO-a
Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je razdoblje od 2021. do 2030. Desetljećem zdravog starenja i zatražila od WHO-a da predvodi provedbu. Desetljeće zdravog starenja globalna je suradnja koja okuplja vlade, civilno društvo, međunarodne agencije, stručnjake, akademsku zajednicu, medije i privatni sektor u 10 godina usklađene, katalitičke i suradničke akcije za poticanje duljeg i zdravijeg života.
Desetljeće se nadovezuje na Globalnu strategiju i akcijski plan SZO-a i Madridski međunarodni plan djelovanja Ujedinjenih naroda o starenju te podupire realizaciju Agende Ujedinjenih naroda 2030. o održivom razvoju i ciljeva održivog razvoja.
Desetljeće zdravog starenja (2021. – 2030.) nastoji smanjiti nejednakosti u zdravlju i poboljšati živote starijih ljudi, njihovih obitelji i zajednica kroz kolektivnu akciju u četiri područja: mijenjanje načina na koji razmišljamo, osjećamo se i ponašamo se prema starosti i starosnoj diskriminaciji; razvoj zajednica na načine koji potiču sposobnosti starijih ljudi; pružanje integrirane skrbi usmjerene na osobu i primarnih zdravstvenih usluga koje odgovaraju starijim osobama; i pružanje pristupa kvalitetnoj dugotrajnoj skrbi starijim osobama kojima je to potrebno.
Vrijeme objave: 24. studenog 2021
